Reformom po EU receptu dužničko ropstvo odlazi u prošlost

Tražio kredit preko društvene mreže pa ostao bez novaca
Photo credit: Canva

Tijekom ove godine u naše zakonodavstvo ugradit će se Direktiva o kupcima loših kredita koja nudi mogućnost korištenja i dodatnih mjera za restrukturiranje kao što je djelomičan oprost i konsolidacija duga te djelomična otplata. 

Tržište kupoprodaje dugova potrošača u cijeloj EU čekaju velike regulatorne promjene. Dolazi vrijeme harmonizacije, ali ujedno i bolje zaštite prava potrošača prije i poslije preprodaje ovih dugova, sve po novim pravilima. Međutim, interes koji je dio inicijative iz lijevog političkog bloka u Hrvatskoj nije moguće ostvariti, prenosi Poslovni.

Zabrana cediranja tražbine na kupce izvan bankarskog sektora, što traže u prvim najavama, izravno je u suprotnosti s Direktivom 2021/2167 od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita, a sve članice moraju se uskoro s njom uskladiti. Potvrdili su to svi naši sugovornici. U Ministarstvu financija čak navode da to ne bi u potpunosti riješilo problematiku vezanu za prodaju potraživanja. No, moglo bi dovesti, kažu, do negativnih posljedica kako za trenutne, tako i za moguće buduće korisnike kredita.

Prema profesorici zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandri Maganić, ako se neprihodujući krediti (NPL-ovi) žele svesti na najmanju moguću razinu, nedostajući faktori su transparentnost i prekogranično ostvarivanje zahtjeva. Direktiva pak doprinosi povećanju transparentnosti u odnosima između dužnika i kupca kredita, servisera potraživanja, ali i više od toga.

Unapređenje sustava

”Ideja je jasna da na razini EU dođe do harmonizacije i da se može osigurati mogućnost prekograničnog ostvarivanja zahtjeva koji se tiču pružatelja usluge servisiranja kredita. To za sad nije bilo moguće zbog velikih razlika koje postoje između članica u regulaciji. Drugi segment je komunikacija s dužnicima. I tu dolazi do povećanja transparentnosti, pa serviseri, da bi dobili odobrenje za rad, moraju ispunjavati određene pretpostavke. Inzistira se i na komunikaciji između banaka i kupaca NPL-ova te servisera, a traži se poštovanje propisa o zaštiti dužnika.

Uvodi se državno tijelo koje će davati serviserima odobrenje za rad i vršiti nadzor nad radom, zatim javni registar servisera i vodit će se evidencija o tome, a oni moraju čuvati 10 godina sadržaj pisanog ugovora o servisiranju kredita. Ukratko, jamči se da ova Direktiva neće utjecati na postojeću razinu zaštite, već štoviše cijeli će sustav unaprijediti”, kaže Maganić.

Aktivnosti na ovoj liniji poduprijet će važni instrumenti čija će uloga jačati. Posrijedi su dodatne mjere za restrukturiranje dugova potrošača prije pokretanja ovršnih postupaka, kao i novi alati koji se oslanjaju na znatniju ulogu stručnog savjetovanja o dugu. To se iskristaliziralo kao jedan od najučinkovitijih alata pomoći prezaduženim potrošačima kako da održe ili vrate financijski stabilnu situaciju, a istovremeno osigurava da su vjerovnici otplaćeni. U EU je oko 14% stanovništva prezaduženo, primjerice samo u Njemačkoj prezaduženo je oko 6 milijuna građana. Posrijedi je ozbiljan problem s kojim se treba ozbiljno baviti jer je proces ulaska u poteškoće brz, a izlazak spor. Zbog toga su potrebna nova i sustavna rješenja.

Imajući u vidu važnost i osjetljivost ove teme za naše građane, u Ministarstvu financija navode kako će tijekom ove godine predložiti sveobuhvatan zakonodavni okvir koji će sadržavati niz mjera za bolju zaštita dužnika, i to ne samo nakon kupoprodaje potraživanja, već i prije toga. Svi navedeni zakonski prijedlozi, uključujući i zakon kojim će se urediti kupoprodaja i servisiranje potraživanja bit će pravovremeno objavljeni na portalu e-Savjetovanje te će građani i stručna javnost imati mogućnosti iznijeti svoje prijedloge i komentare na predložene tekstove zakona. Prema planu u trećem kvartalu uputit će u proceduru Vlade zakon kojim će se urediti rad subjekata koji se bave djelatnošću otkupa i naplate potraživanja.

Polazna točka je potreba usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s navedenom Direktivom čiji je cilj razvoj sekundarnih tržišta NPL-ova u EU uklanjanjem prepreka te uvođenjem zaštitnih mehanizama za prijenos NPL-ova s kreditnih institucija na kupce kredita. Uz to, revidirat će se i odredbe Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako bi se na adekvatan način adresirala potreba primjene učinkovitih mjera restrukturiranja prije pokretanja ovršnih postupaka, odnosno prije kupoprodaje potraživanja. “Pri odlučivanju o tome koje mjere restrukturiranja treba poduzeti vjerovnici bi trebali uzeti u obzir pojedinačne okolnosti potrošača, interese i prava potrošača te mogućnost potrošača da otplati kredit”, kažu u Ministarstvu.

Četiri skupine dužnika

Inače, mjere restrukturiranja prepoznate su i u važećem zakonodavnom okviru, ali će sad biti dodatno razrađene. Propisivat će se mogućnost ustupaka za potrošača, kao što su potpuno ili djelomično refinanciranje ugovora o kreditu ili izmjena njegovih postojećih uvjeta, uključujući, među ostalim, produljenje njegova trajanja, promjenu vrste ugovora o kreditu, odgodu plaćanja cijele obročne otplate ili njezina dijela za određeno razdoblje, promjenu kamatne stope, ponudu za odgodu plaćanja, ali i djelomične otplate, kao i djelomičan oprost i konsolidaciju duga.

U ministarstvu otkrivaju kako to nije iscrpan popis, pa će se razmotriti i dodatne mjere. Banke imaju modele i akte za praćenje dužnika s poteškoćama u plaćanju. Kako dodaje direktorica odjela kreditnog posredovanja i članica uprave Progreso grupe Yetunde Kristina Škorić, aktivne su tzv. mjere za olakšavanje otplate kredita – posebice onih dugoročnih. “Međutim, u sklopu nove Direktive, nudi se mogućnost korištenja i dodatnih mjera za restrukturiranje dugova kao što je djelomičan oprost i konsolidacija duga te djelomična otplata”, napominje i Škorić.

U svom osvrtu na praksu kako sve izgleda kada dođe do prodaje potraživanja agencijama, kaže kako se dužnici žale da teško komuniciraju s agencijama za naplatu potraživanja. Primjerice, navode da ih agencije često zovu ili nemaju puno razumijevanja. “Ono što se najčešće događa jest da klijenti ne potraže na vrijeme pomoć i savjetovanje oko njihovih mogućnosti refinanciranja, restrukturiranja duga ili korištenja mjera za olakšavanje otplate kredita. A to je ono što može promijeniti sam ishod.

Ako se pravovremeno pristupi organiziranju i upravljanju duga, puno je više rješenja za osiguranje financijske stabilnosti dužnika”, kaže Škorić. Kao kreditni posrednici, Progreso grupa razvila je različite alate i pristupe sagledavanju financijskog zdravlja svakog dužnika te kao primjer jednog modela klasifikacije dužnika i njegovih mogućnosti refinanciranja kreditnih obveza, prema urednosti u otplati, dužnici se mogu podijeliti u četiri skupine.

U prvoj su oni uredni u otplati ili s najdužim kašnjenjem do 30 dana, koji aktivnim praćenjem svojih osobnih financija primjećuju da će u idućim mjesecima imati poteškoće u otplati obveza (npr. manji prihodi, veći troškovi). U drugoj su dužnici koji kasne 30 do 60 dana, u trećoj oni koji kasne od 60 do 90 dana, dok su u posljednjoj dužnici koji kasne dulje od 90 dana i oni s aktivnim otkazanim kreditnim zaduženjima i prodanim potraživanjima.

Prema Škorić, najviše kreditnih rješenja imaju dužnici u 1. ili 2. skupini, jer oni mogu realizirati gotovo sve kreditne proizvode na tržištu te za njih postoji najviše modela refinanciranja postojećih zaduženja.

To je ujedno i pravi trenutak za kontaktirati stručnu pomoć – prije nego dođe do kašnjenja ili u fazi kraćih kašnjenja u otplati. Kada dužnik propusti trenutak za preslagivanje vlastitih zaduženja, ističe da tada može biti i prekasno. Uz ogradu da je ovo samo jedan od pristupa kvalifikacije klijenta, jer je svaki klijent drugačiji i njegovim financijama
potrebno je individualno pristupiti, upozorava da za dužnike u 3. skupini na tržištu postoji 13% kreditnih linija koje mogu realizirati, dok se za dužnike iz posljednje skupine nudi svega 6% kreditnih linija.

”Međutim, prema novoj Direktivi snažnije bi se pratio, nadgledao i regulirao ovaj segment tržišta NPL-ova. Novost je usluga servisiranja kredita koji bi trebali djelovati u ime kupca kredita. U procesu servisiranja kredita licencirani pružatelji ove usluge informirat će dužnika i pregovarati s njim oko kredita, vodit će naplatu dospjelog duga i upravljati pritužbama. U ovoj fazi servisiranja kredita, dužnik bi mogao pregovarati oko načina otplate kredita.

Usto, upravljanje dugom je ključno kako bi se održale stabilne financije dužnika. Podizanje financijske pismenosti građana za samoprocjenu kreditne sposobnosti i vlastitih mogućnosti otplate kredita, put je koji će zasigurno smanjiti i samo pretjerano zaduživanje, ali i omogućiti pravovremenu reakciju dužnika kada dođe do poteškoća”, navodi Škorić.

Dvije opcije za kredite

S obzirom na podatak iz veljače o blokiranih 226.947 građana s više od 3 milijarde eura duga – 700 milijuna eura (bez kamata) odnosi se na dugovanje prema bankama, a prema ostalim financijskim institucijama 800 milijuna eura – u Progreso grupi navode kako svakako pozdravljaju promjene koje će se dogoditi jer će to prvenstveno dovesti do “uređenja tržišta prodanih potraživanja i uređenja samih odnosa kupaca kredita i dužnika”. Također, kažu i da se nadaju da će pridonijeti zaštiti dužnika i njegovoj informiranosti o pravima i obvezama kada su u pitanju dospjele obveze po kreditima.

Kao odgovor na najčešće pritužbe zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da postoji rješenje po kojem građani više ne bi mogli prigovoriti zašto su njihovi dugovi prodani i zašto imaju moguće (zakonite) neugodnosti u naplati kredita, a bankama ne bi bila zabranjena ni ograničena prodaja dugova, niti agencijama zabranjen i ograničen rad. Ako se propiše da banke, kaže, moraju uvijek nuditi isti kredit s dvije opcije – u jednoj banka može, a u drugoj ne može bez suglasnosti dužnika prodati kredit trećoj osobi koja nije banka – onda građani biraju i rezultat toga je sljedeći. Isti kredit pod prvom opcijom nudio bi se nešto jeftinije, primjerice uz 1% nižu kamatu, a u drugoj opciji skuplje. Građani bi dobrovoljno odabrali koji status žele, i kaže u slučaju izbora jeftinijeg kredita njihov dug mogao bi se prodati bez njihovog znanja i suglasnosti, ili obratno.

”Dio će birati jednu opciju, dio drugu, ali kod toga je bitno da su imali pravo izbora. Banke će plasirati jednaku količinu kredita, samo što će se krediti fer dijeliti ovisno o volji građana tko hoće jeftiniju ili skuplju opciju”, pojašnjava Ljubenko. Dodaje kako druga ideja, npr. da se građanima prvo nudi otkup duga po cijeni po kojoj će ga banka dalje prodati (što su već bili prijedlozi u Saboru) nije rješenje, jer banka ne prodaje jedan kredit nego portfelj i to nije ista cijena.

Do 2021. banke u Hrvatskoj prodale su agencijama više od 5 milijardi kuna dugova građana koji su bili njihovi klijenti. Najviše su se rješavale loših gotovinskih nenamjenskih kredita, a potom loših stambenih kredita. Iako postoji trend smanjenja i kod takvih prilika, najave Ministarstva financija su obećavajuće, pa Unija potrošača Hrvatske objeručke podržava najavu regulacije tržišta dugova.

Kako kaže predsjednik Igor Vujović, jasno je da se dug mora vratiti, ali smatra da je najbolji put koji je izabralo Ministarstvo financija zbog čega se očekuje da će se “intenzivirati procesi restrukturiranja, jer inače će mnogi i po 50 godina biti u dužničkom ropstvu”. “Pozdravljamo intenciju da se razrađenim mjerama olakša položaj građana u financijskim poteškoćama i bolje zaštite njihova prava”, kaže Vujović.

Dugovi se po njegovu mišljenju bez suglasnosti dužnika mogu prodavati, ali ne i bez obavijesti kome je ubuduće dužan, kao i da sve informacije o promjeni vjerovnika ne smiju biti uskraćene dužniku. To je u praksi “najveći problem potrošača, dok Direktiva upravo ovu obvezu, uz transparentnost svih procesa, čvrsto definira”. Kod pomoći blokiranima kontinuirano se rade greške zbog “one size fits all” rješenja, upozorava Igor Škrgatić, suvlasnik tvrtke BE-ON koja uslugama financijskog savjetovanja pomaže blokiranim građanima kroz proces restrukturiranja.

“Blokirani su heterogena skupina koja traži individualan pristup. Građani koji mogu restrukturirati dugove ‘vlastitim snagama’ često su žrtve mjera koje propisuju zakonodavci, a navest ću primjer gdje se kreditna sposobnost smanjila s trećine na četvrtinu plaće, što je takvima smanjilo potencijal za restrukturiranje”, kaže Škrgatić.

Dio rješenja ili problema

Iskustvo BE-ON-a, kojem je odnedavno suvlasnik i Feelsgood, investicijski fond koji ulaže u projekte s mjerljivim društvenim učinkom, pokazuje da se bolje obavi posao za klijenta ako je duže vrijeme u blokadi, jer su tada svi vjerovnici spremni za dogovor, pa se postižu nagodbe. Najteži slučajevi su onih koji nisu blokirani, a prezaduženi su. Također, pravi “model” za restrukturiranje dugova jest onaj potrošač koji je u blokadi završio zbog nekog objektivnog razloga, npr. gubitka posla, pada primanja ili privatnih problema, dakle nije kriv što ne može uredno otplaćivati obveze te ima redovna primanja odnosno odgovarajuću kreditnu sposobnost.

Vlastitim sredstvima BE-ON jednokratno podmiruje obveze prema vjerovnicima te se svi dugovi zatvaraju, ali prije toga zaključuju nagodbu. Dužnik više ne duguje cijeli iznos nego npr. 50 ili 60% duga, pa ga terete za taj novi dogovoreni iznos s vjerovnikom, uz naknadu koja ovisi o iznosu duga. Restrukturiranje je, međutim, dio šire problematike i stoga Škrgatić smatra da je bitan stav kreditora i regulatora prema klijentima neuredne kreditne povijesti, jer je i tu potrebno pristup individualizirati.

Što se zaštite potrošača tiče, a savjetovanje o dugu je segment unutar zaštite potrošača, Škrgatić ističe da je tu najveći problem stabilno financiranje, odnosno projektno financiranje jednostavno ne može zadovoljiti potrebe za uslugama, dok svi uspješni primjeri u EU podrazumijevaju neki oblik trajnog proračunskog financiranja.

Važan EU projekt, inače lani pokrenut, a koji pokušava adresirati neka od ovih pitanja pod imenom PEPPI – Provision of an European Platform for the Prevention of Over-Indebtedness by the Increase of Accessibility and the Improvement of Effectiveness of Debt Advice for Citizens in Croatia – prema našem sugovorniku trebao bi i u RH iznjedriti stabilno financiranje za uslugu savjetovanja o dugu i preslikati uspješne primjere iz EU-a kao rješenja za tu problematiku.

U Njemačkoj primjerice postoji oko 1450 takvih punktova, u Francuskoj Cresus – organizacija civilnog društva koja provodi savjetovanje o dugu i zapošljava bivše bankare – a u Belgiji se jednokratna naknada u iznosu 1% od svakog kredita usmjerava u sustav savjetovanja o dugu. Ciljevi projekta su povećati raspoloživost usluga savjetovanja o dugu za potrošače u 13 EU zemalja, a Škrgatić je nacionalni koordinator za Hrvatsku. Prvi nacionalni sastanak o projektu je održan, i kako kaže, identificirani su svi dionici na tržištu dugova.

Slijede pojedinačni razgovori s javnom administracijom kako bi se uspostavio učinkovit sustav i riješila problematika financiranja. Osim toga, cilj PEPPI projekta je i povećati efikasnost pružatelja usluga razvojem mreže eksperata, savjetnika i tehničkog osoblja. Glavne aktivnosti u projektu su razvoj digitalne platforme, zatim akademije za razmjenu znanja i primjera dobre prakse između eksperata i, na kraju, web stranice za potrošače kojima je potrebno savjetovanje o dugu.

”Primjera dobre prakse ima puno, nadam se da su neki konzultirani prije izrade novog zakona. Agencije za otkup i naplatu potraživanja mogu biti dio rješenja, ako ih država ne pretvori u problem”, navodi naš sugovornik pojašnjavajući da su banke visoko regulirane institucije i upravo zbog toga su manje fleksibilne od agencija s kojima su njihova iskustva oko nagodbi u korist potrošača – vrlo pozitivna. Donošenje zakonskog okvira na temelju ove Direktive, kako su nam rekli, podržava Hrvatska udruga banaka.

Banke posluju i poslovat će u skladu sa zakonskim propisima, kažu, i stoga napominju da je u slučaju donošenja novih propisa važno da isti budu usklađeni s praksama drugih europskih država u cilju ostvarivanja konkurentnosti na jedinstvenom europskom tržištu. Također, tvrde da zabrana prodaje potraživanja jednog dijela kredita ne bi povoljno utjecala na sveukupno poslovanje banaka te bi ih dovela u “neravnopravan položaj s bankama koje posluju u drugim europskim državama, jer takve zabrane ne postoje u njihovom zakonodavnom i regulatornom okviru”, donosi Poslovni.

Podijeli objavu sa prijateljima:

Facebook

IZ KATEGORIJE:

PRATITE NAS

najnovije objave:

Radio EUROSTAR

Umag - Buje - Novigrad

Umag, Hrvatska
[wpdts-date], [wpdts-time]
Previous slide
Next slide