Istra

Umag čuva govor koji polako nestaje i uspomene na život uz potok

Objavljeno: 16.07.2026.

Gradska knjižnica Umag objavila je drugi intervju u sklopu međunarodnog projekta ADRIAVIVA, u kojem Livio Kozlović, jedan od rijetkih govornika matarocanskog govora, svjedoči o životu uz potok, starom mlinu i jezičnoj baštini Bujštine.

Vrijedno svjedočanstvo o jeziku i životu nekadašnje Bujštine

Gradska knjižnica Umag nastavila je predstavljati vrijedna svjedočanstva lokalne baštine kroz međunarodni projekt ADRIAVIVA, sufinanciran iz programa Interreg Italija – Hrvatska 2021. – 2027. U drugom objavljenom razgovoru glavni je sugovornik Livio Kozlović, koji kroz osobna sjećanja govori o nekadašnjem životu u kraju oko Gornjeg Picuda i Juricana, ali i o matarocanskom govoru, jednom od rijetkih lokalnih dijalekata koji se danas još može čuti.

Posebnu vrijednost ovom razgovoru daje činjenica da gospodin Kozlović odgovara upravo na svom materinjem govoru, čime je zabilježen autentičan dio jezične baštine Bujštine koji polako nestaje s odlaskom starijih generacija.

Matarocanski govor kao dio identiteta kraja

Kozlović pojašnjava kako matarocanski govor nije ni standardni hrvatski ni talijanski jezik, već osebujan spoj lokalnih jezičnih obilježja nastajao stoljećima na ovom prostoru. Danas ga govori tek mali broj ljudi, zbog čega je njegovo dokumentiranje jedan od važnih ciljeva projekta.

Kako bi razgovor bio dostupan što većem broju ljudi, video je opremljen titlovima na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku.

Potok, lokva i mlin koji su obilježili svakodnevni život

Središnja tema razgovora su sjećanja na potok, odnosno Patok, koji je nekada imao važnu ulogu u svakodnevnom životu stanovnika tog dijela Bujštine. Kozlović opisuje lokvu uz put te stari mlin koji se nalazio svega dvadesetak metara od njegove rodne kuće.

U tom se mlinu nekada mljelo kukuruzno zrno, a iako je prestao raditi još u drugoj polovici prošlog stoljeća, ostao je dio kolektivnog sjećanja mještana. Blizina vode obilježavala je život ljudi, ali i izgled samih kuća, koje su zbog vlage imale svoje posebnosti.

Baština koja postaje dio budućih pješačkih ruta

Projekt ADRIAVIVA ne zaustavlja se samo na prikupljanju uspomena. Cilj je kroz ovakva svjedočanstva izraditi tematske pješačke itinerare koji će povezati prirodne, povijesne i kulturne zanimljivosti Bujštine te posjetiteljima približiti priče koje bi bez ovakvih zapisa lako mogle biti zaboravljene.

Razgovor s Liviom Kozlovićem tako predstavlja mnogo više od običnog intervjuariječ je o vrijednom dokumentu koji čuva sjećanja na nekadašnji način života, važnost vode za lokalnu zajednicu i govor koji je desetljećima oblikovao identitet ovog dijela sjeverozapadne Istre.

Intervju je dostupan s titlovima na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku - ovdje.