Zadnji drveni brod austrougarske ratne mornarice

Brod Sveti Marko jedini je preostali drveni brod austrougarske ratne mornarice. Pronašli smo ga u jednoj uljanikovoj hali, piše HRT. 

Izgrađen je negdje na Jadranu, prije stotinjak godina za vrijeme austrougarske. Točnu godinu ne znamo, ali u svakom slučaju prije 1. svjetskog rata.

“Za jednog stogodišnjaka u dosta dobrom je stanju jer je građen od kvalitetnih materijala s hrastovinom i mahagonijem što je dosta atipično za tradicionalnu brodogradnju, ali ovo je bio vojni brod i mornarica je koristila najbolje resurse što je mogla”, rekao je Marko Uhač, konzervator, Ministarstvo kulture.

Građen je s dvostrukom oplatom, a nalazio se na palubi velikog ratnog broda.

“On je rettungs-kuter, što znači spasilački kuter. To je spasilački brod, ne u smislu spašavanja mornara uslijed potapanja već za neke brze spasilačke reakcije sa samog broda, dodaje Marko Uhač.

Propašću Austrougarske brod preuzima talijanska mornarica. A 1928. godine brod otkupljuje creska obitelj Galović, a potom i obitelj Balon iz Valuna.

“San Marko vozio je na liniji Cres – Valun. Vozio je putnike, robu, kruh…, kaže Loreta Bellemo, čiji su otac Toni i djed bili vlasnici San Marka.

Bilo je tako sve do 70-ih godina. A onda je Cres dobio cestu i brodska linija Valun – Cres više nije bila potrebna.

Brodicu je kupio Stanko Penđer iz Splita koji ju je koristio za ribolov. A Toni Balon mu je na ceduljici zapisao nevjerojatan podatak. Da je Sveti Marko spasilačka brodica s legendarnog bojnog broda Viribus Unitis.

“Mi znamo da je pojedini brod klase Tegethoff imao po jednu spasilačku brodicu. Znamo da su dva bojna broda otišla u rezalište poslije 1. svjetskog rata, a dva su potopljena, Szent Istvan i Viribus Unitis, Viribus je potonuo u pulskoj luci i u principu je moguće da je ovaj brod s Viribusa”, kaže Marko Uhač.