Ornitologinja Iva Šoštarić iz Udruge Biom gostovala je u emisiji „Jednako je jednako“ Radija Eurostar Umag, gdje je govorila o fascinantnom svijetu ptica, njihovu ponašanju i migracijama, ali i o važnosti očuvanja prirode te radu koji Biom već dva desetljeća provodi diljem Hrvatske.
Posebno mjesto u razgovoru zauzeo je ornitološki kamp na Učki, uz lokvu Rovoznu, gdje stručnjaci već 20 godina prate ptice, proučavaju njihove migracijske putove te ih znanstveno prstenuju i nakon toga neozlijeđene vraćaju u prirodu.
Svaka prstenovana ptica dobiva mali prsten s jedinstvenim kodom koji omogućuje njezino prepoznavanje ako ponovno bude uhvaćena ili pronađena. Na taj se način mogu pratiti kretanje pojedinih ptica, njihova starost i migracijski putevi.
Podaci se razmjenjuju kroz međunarodne mreže, pa su na Učki zabilježene ptice prethodno prstenovane u Italiji, Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Poljskoj, Mađarskoj, pa čak i Bjelorusiji.
Neke vrste pritom prelaze nevjerojatne udaljenosti – od sjevera Europe sve do juga Afrike.
Iva Šoštarić otkrila je i niz zanimljivosti o komunikaciji među pticama. Primjerice, šojke djeluju poput pravog šumskog alarma – kada uoče potencijalnu opasnost, glasno se oglašavaju, a njihov signal prepoznaju i druge vrste ptica.
Ptice imaju i druge načine zaštite. One koje se gnijezde na tlu ponekad glume da su ozlijeđene kako bi predatora odvukle od gnijezda, dok se čak i male lastavice mogu organizirano zalijetati na mačku koja se previše približila mladuncima.
Ovogodišnja suša utjecala je i na život ptica na Učki. Budući da je lokva Rovozna ostala jedan od rijetkih pouzdanih izvora vode, ondje su češće dolazile i vrste koje se inače rijetko hvataju u mreže.
Među njima su zabilježene crna i siva žuna, mali i veliki djetlić te batokljun, vrsta čija brojnost može znatno varirati ovisno o količini dostupne hrane.
Jedan od zanimljivijih primjera bila je i mlada crnokapa grmuša koja je tijekom samo tjedan dana uhvaćena čak devet puta. Takvi podaci znanstvenicima pomažu razumjeti kako mlade ptice uče pronalaziti hranu i pripremaju se za selidbu.
Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je što zapravo pokreće migraciju ptica.
Kod vrsta koje sele na velike udaljenosti taj je nagon velikim dijelom genetski i fiziološki određen. One jednostavno „znaju“ kada je vrijeme za put. Vrste koje sele na kraće udaljenosti mogu biti fleksibilnije i svoje kretanje prilagođavati vremenskim prilikama.
Uz istraživanja, važan dio rada Udruge Biom čine edukacija, volontiranje i povezivanje ljudi s prirodom.
Iva Šoštarić zato je na kraju razgovora pozvala sve zainteresirane, posebno djecu i mlade, da upoznaju rad Udruge Biom i uz stručnu pratnju posjete prstenovački kamp na Učki.
Jer promatranje ptica nije samo zanimljiv hobi – ono nam otkriva koliko su prirodni sustavi povezani i koliko je važno sačuvati staništa o kojima ovise.