Napisala: Karin Smilović
Zahvaljujući „Umaškim štorijama“, u više od godinu dana sam imala priliku popričati s mnoštvom zanimljivih ljudi, podijeliti njihove priče s vama i posjetiti neka od kultnih mjesta i gradskih institucija koja su svojim djelovanjem obilježila umašku prošlost i sadašnjost. Stoga, kada sam s ravnateljicom Muzeja grada Umaga, Biljanom Bojić, organizirala intervju i turu samoga Muzeja, znala sam da me iščekuje jedinstveno iskustvo koje neću tako skoro zaboraviti. Mislim da nisam na bolji način mogla ući u novi mjesec, a danas vam donosim samu priču o umaškom Muzeju, što sve možete vidjeti i Biljanine riječi koje su obilježile moj posjet.
Prije nego se posvetimo izložbama koje trenutno možete vidjeti u gradskom Muzeju, vratit ćemo se u prošlost i saznati više o njegovim skromnim počecima. Naime, umaški Muzej smješten je u jednoj od najstarijih građevina gradske povijesne jezgre; riječ je o srednjovjekovnoj kuli koja je poznata i pod nazivom „biskupska palača“ s početka 14. stoljeća. Godine 1969. je započela obnova same kule i postepena prenamjena u muzejski prostor, a 22. svibnja 1976. godine umaški Muzej svečano otvara svoja vrata po prvi puta te pruža gradu mjesto gdje se njegova kulturna baština može čuvati i cijeniti.
Zanimljivo je napomenuti da je, na početku svojega rada, djelovao u sklopu Narodnog učilišta „Ante Babić“ kojim je tada ravnao Borivoj Tadić. Između 1996. i 2000., umaški Muzej je pod izravnom upravom Poglavarstva Gada Umaga, a 2000. se Muzej osamostaljuje i djeluje kao opći gradski muzej pod vodstvom njegove prve ravnateljice, Narcise Bolšec Ferri. Barbara Crnobori, viši kustos pedagog te Sunčana Dežjot, kustosica su, uz ravnateljicu i restauratoricu Bojić, u stalnoj postavi Muzeja, a osim izložbama, Muzej se bavi i arheološkim istraživanjima, organizira radionice za djecu i odrasle, predavanja za one nešto veće i nastavlja unaprjeđivati kulturnu ponudu grada svojim djelovanjem.
Obzirom da sam povjesničar, malo je reći da me oduševila ljubav i strast koju Biljana tako jasno pokazuje prema svom poslu. Naglašava: „Ljudi misle da se mi bavimo samo arheologijom, ali to je daleko od istine. Više od ičega, mi radimo s emocijama.“ I zaista, nemoguće je ne primijetiti trud, dugotrajan rad i ljubav prema očuvanju umaške kulturne baštine i njegove povijesti u svakom članu Muzeja. Iako je nemoguće prenijeti vam sve informacije koje je Biljana sa mnom podijelila, cilj ovoga teksta je približiti vam sam rad Muzeja i sve što je u svojih 50 godina ostvario. Stoga, krenimo s turom!
Turu smo započeli u prizemlju Muzeja gdje je trenutno izložena izložba „Fragmenti života – Slobodni teritorij Trsta, Zona B (1947.-1954.)“. Baveći se svakodnevnim životom u jedinstvenom periodu umaške povijesti, izložba vam daje uvid u aspekte života na koje možda nikada ne biste ni pomislili. Od arhitekture, financijskog sustava, sporta, turizma i zdravstvene skrbi pa sve do detaljnih uvida u samo školstvo toga doba u koje spadaju i bilježnice donirane samom Muzeju od strane građana, ova izložba će vas upoznati sa gradskom svakodnevicom u poslijeratnom razdoblju i otkriti kako se zaista živjelo u relativno nedavnoj umaškoj povijesti. U prizemlju Muzeja možete vidjeti i dokumentarni film o savudrijskim gruama koji imate priliku doživjeti i putem VR naočala.
Turu smo nastavili na katu gdje nas je čekala izložba „Brod Zambratija – najstariji šivani brod na Mediteranu“. Na temelju istraživanja, podrijetlo broda datira između 1120. i 930. pr. Kr., dok je sljedeći najstariji šivani brod na Mediteranu iz razdoblja 6. ili 5. stoljeća pr. Kr. Osim same replike broda koja dokazuje potrebnu vještinu za ovakav pothvat, izložbeni materijal vam donosi dodatne informacije o vrstama drveta koje su korištene za izgradnju broda, samoj tradiciji šivanih brodova na Mediteranu, arhitekturi broda i alatima koji su bili potrebni za izgradnju.
Prije nego mi je Biljana pokazala gostujuću izložbu na drugom i trećem katu, pokazala mi je i interaktivnu ploču osmišljenu da djeci i odraslima olakša pretraživanje muzejskih zbirki. Ova odlična ideja je prerasla u jedan od najboljih načina da posjetitelji nauče više o muzejskim artefaktima, a neki od njih, poput manjih vrčeva, amfora, zdjela te zlatnog prstena, figurice i komada iscrtane opeke, su vidljivi na istom katu pored stuba koje vode na sljedeću razinu.
Konačno, gostujuća izložba „Chroatorum Bellatores – Ratnici u ranom srednjem vijeku“ Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita je otvorena do listopada, a mene je u potpunosti oduševila. Od izložaka srednjovjekovnog oružja, amfora, kostiju pa sve do fantastično oslikanih plakata koji prikazuju razne povijesne ličnosti iz toga vremena, ova izložba će vas potaknuti da saznate više o ranom srednjem vijeku na našim prostorima i da, barem na tren, pokušate zamisliti život ratnika u to mračno doba povijesti.
Iako sam kao dijete više puta sa školom posjetila umaški Muzej, moram priznati da nisam znala cijeniti mukotrpan posao koji djelatnice gradskog Muzeja već desetljećima obavljaju. Tek sada, kao odrasla osoba i pritom povjesničar, vidim koliko truda i rada Muzej ulaže u sve čime se bave, a za maleni gradić poput Umaga je institucija Muzeja neizmjerno važna. Činjenica da mi je, nakon upoznavanja, Biljana naglasila da joj je Barbara spomenula da sam kao dijete dolazila u Muzej i sudjelovala u radionicama dovoljno govori da je ovim ženama iznimno stalo do svoje zajednice, a to dokazuju svime što za nju i čine.
Veliko hvala Biljani na vremenu i detaljnoj turi koju mi je podarila, a veselimo se i jesenskom razdoblju kada ponovno počinju seminari i radionice. Svim zaposlenicama Muzeja želimo još puno odličnih izložbi, stručnih suradnika i nadolazećih arheoloških istraživanja, a vas pozivamo da se uputite u Muzej i sami doživite čaroliju kojoj sam i sama svjedočila.
Museo civico di Umago
Grazie alle "Storie umaghesi", in più di un anno ho avuto l'opportunità di parlare con molte persone interessanti, condividere le loro storie con voi e visitare alcuni dei luoghi e delle istituzioni cittadine più emblematiche che hanno segnato il passato e il presente di Umago con il loro lavoro. Pertanto, quando ho organizzato un'intervista e una visita guidata al Museo con la direttrice del Museo Civico di Umago, Biljana Bojić, sapevo che mi aspettava un'esperienza unica e indimenticabile. Credo di non aver potuto iniziare il nuovo mese in modo migliore e oggi vi racconto la storia del Museo di Umago, con tutto ciò che potete vedere, e le parole di Biljana che hanno segnato la mia visita.
Prima di addentrarci nelle mostre attualmente visitabili al Museo Civico, facciamo un salto indietro nel tempo e scopriamo le sue umili origini. Il Museo di Umago ha sede in uno degli edifici più antichi del centro storico: una torre medievale, nota anche come "palazzo vescovile", risalente all'inizio del XIV secolo. Nel 1969 iniziarono i lavori di ristrutturazione della torre e la sua graduale trasformazione in spazio museale. Il 22 maggio 1976, il Museo di Umago aprì ufficialmente le sue porte, offrendo alla città un luogo dove preservare e valorizzare il suo patrimonio culturale.
È interessante notare che, agli inizi della sua attività, il Museo di Umago operava all'interno dell'Università Nazionale "Ante Babić", allora diretta da Borivoj Tadić. Tra il 1996 e il 2000, il Museo di Umago è stato sotto la diretta gestione del Comune di Umago, e nel 2000 è diventato indipendente, operando come museo cittadino a tutti gli effetti sotto la direzione della sua prima direttrice, Narcisa Bolšec Ferri. Barbara Crnobori, curatrice senior e pedagoga, e Sunčana Dežjot, curatrice, insieme alla direttrice e restauratrice Bojić, fanno parte dello staff permanente del Museo. Oltre alle mostre, il Museo si dedica anche alla ricerca archeologica, organizza laboratori per bambini e adulti, conferenze per un pubblico più maturo e continua a migliorare l'offerta culturale della città attraverso le sue attività.
Da storica, dire che sono rimasta profondamente colpita dall'amore e dalla passione che Biljana dimostra così chiaramente per il suo lavoro è un eufemismo. Sottolinea: "La gente pensa che ci occupiamo solo di archeologia, ma non è affatto così. Più di ogni altra cosa, lavoriamo con le emozioni". In effetti, è impossibile non notare l'impegno, la dedizione e l'amore per la conservazione del patrimonio culturale e storico di Umago in ogni membro del Museo. Sebbene sia impossibile trasmettervi tutte le informazioni che Biljana ha condiviso con me, l'obiettivo di questo testo è quello di farvi conoscere meglio il lavoro del Museo e tutto ciò che ha realizzato nei suoi 50 anni di attività. Quindi, facciamo un tour!
Abbiamo iniziato la visita dal piano terra del Museo, dove è attualmente allestita la mostra "Frammenti di vita - Territorio Libero di Trieste, Zona B (1947-1954)". Affrontando la vita quotidiana in un periodo unico della storia di Umago, la mostra offre uno spaccato di vita che forse non avreste mai immaginato. Dall'architettura al sistema finanziario, dallo sport al turismo e alla sanità, fino a dettagliati approfondimenti sul sistema scolastico dell'epoca, inclusi quaderni donati al Museo dai cittadini, questa mostra vi introdurrà alla vita quotidiana della città nel dopoguerra e vi rivelerà com'era realmente la vita nella storia relativamente recente di Umago. Al piano terra del Museo è possibile anche vedere un documentario sulle grue salvorine, che si può vivere anche con visori per realtà virtuale.
Abbiamo proseguito la visita al piano superiore, dove ci attendeva la mostra "La barca Zambrattia - la barca cucita più antica del Mediterraneo". Secondo le ricerche, l'origine di questa imbarcazione risale a un periodo compreso tra il 1120 e il 930 a.C., mentre la seconda nave cucita più antica del Mediterraneo risale al VI o V secolo a.C. Oltre alla replica della nave stessa, che dimostra l'abilità necessaria per un'impresa del genere, il materiale espositivo fornisce ulteriori informazioni sui tipi di legno utilizzati per la costruzione, sulla tradizione delle navi cucite nel Mediterraneo, sull'architettura della nave e sugli strumenti necessari per la sua realizzazione.
Prima di mostrarmi la mostra temporanea al secondo e terzo piano, Biljana mi ha fatto vedere anche un pannello interattivo progettato per facilitare la consultazione delle collezioni del museo sia ai bambini che agli adulti. Questa brillante idea si è rivelata uno dei modi migliori per i visitatori di approfondire la conoscenza dei reperti del museo, alcuni dei quali, come piccole brocche, anfore, ciotole, un anello d'oro, una statuetta e un frammento di mattone scolpito, sono visibili sullo stesso piano, accanto alle scale che conducono al livello superiore.
Infine, la mostra itinerante "Chroatorum Bellatores – I guerrieri nell'Alto Medioevo" del Museo dei Monumenti Archeologici croati di Spalato è aperta fino a ottobre e ne sono rimasta completamente affascinata. Dalle armi medievali, alle anfore, alle ossa, fino ai fantastici manifesti dipinti che raffigurano vari personaggi storici dell'epoca, questa mostra vi incoraggerà ad approfondire la conoscenza dell'Alto Medioevo nella nostra regione e, almeno per un momento, a provare a immaginare la vita di un guerriero in quel periodo oscuro della storia.
Sebbene da bambina abbia visitato più volte il Museo di Umago con la scuola, devo ammettere di non aver apprezzato appieno il meticoloso lavoro che i dipendenti del museo svolgono da decenni. Solo ora, da adulta e da storica, mi rendo conto di quanto impegno e dedizione il Museo investa in ogni sua attività, e per una piccola città come Umago, l'istituzione del Museo è di immensa importanza. Il fatto che, dopo il nostro incontro, Biljana mi abbia fatto notare che Barbara le aveva accennato alla mia visita al Museo e alla partecipazione ai laboratori da bambina, la dice lunga su quanto queste donne tengano alla loro comunità e lo dimostrino con tutto ciò che fanno per essa.
Un sentito ringraziamento a Biljana per il tempo che mi ha dedicato e per la dettagliata visita guidata che mi ha offerto. Attendiamo con impazienza l'autunno, quando riprenderanno i seminari e i workshop. Auguriamo a tutto lo staff del Museo molte altre mostre di successo, collaborazioni con esperti e future ricerche archeologiche, e vi invitiamo a visitare il Museo per vivere la magia che ho potuto ammirare personalmente.