Tako posljednjih dana zvuče brojni medijski naslovi o razvoju nove generacije mobilnih mreža, uz tvrdnje o „mreži iz koje nema izlaza“ i sustavu „obrane od dronova“. Iako se takve formulacije oslanjaju na stvarnu tehnologiju i konkretna istraživanja, često zanemaruju njezina važna tehnička ograničenja.
Stvarnost je, dakle, znatno složenija. 6G još nije dovršen standard, buduća mreža neće snimati ljude poput kamere, a njezina mogućnost detekcije iza prepreka daleko je od svemoćnog „pogleda kroz zidove“. Ipak, iza dramatičnih tvrdnji ne krije se potpuna izmišljotina.
Tehnologija se već razvija i testira, a mogla bi bitno promijeniti način na koji doživljavamo mobilne mreže. One više ne bi služile samo prijenosu poziva i podataka, nego bi analizom odbijanja radiosignala mogle otkrivati prisutnost, položaj i kretanje ljudi i predmeta u prostoru koji pokrivaju.
U središtu priče nalazi se tehnologija nazvana ISAC, odnosno integrirano senzoriranje i komunikacija. Ideja je da se isti radiosignali i ista mrežna infrastruktura istodobno koriste za prijenos podataka i za promatranje promjena u okolini.
Radiosignal se odbija od zidova, vozila, dronova, ljudi i drugih predmeta. Analizom tih refleksija sustav može procijeniti gdje se neki objekt nalazi, kreće li se, kojom brzinom putuje i mijenja li položaj. Princip je sličan radaru, samo što bi ta sposobnost bila ugrađena u samu mobilnu mrežu.
Međunarodna telekomunikacijska unija, agencija Ujedinjenih naroda zadužena za digitalne tehnologije, službeno je ISAC uvrstila među šest glavnih scenarija primjene budućih 6G mreža. Uz komunikaciju, umjetnu inteligenciju i gotovo sveprisutnu povezanost, buduća mreža trebala bi dobiti i sposobnost senzorskog opažanja prostora.
Telefónica među mogućim primjenama navodi otkrivanje pješaka i prepreka bez kamera, nadzor opasnih industrijskih zona, praćenje kretanja robe, prepoznavanje padova starijih osoba te praćenje njihova disanja i kretanja bez potrebe da nose poseban senzor.
Upravo tu nastaje medijski najatraktivniji, ali i najosjetljiviji dio priče.
Izraz „gledanje kroz zidove“ nije potpuno besmislen. Radiosignali određenih frekvencija mogu prolaziti kroz neke vrste zidova, vrata, odjeću i druge prepreke. Znanstvena istraživanja već su pokazala da se posebnim radarskim sustavima u kontroliranim uvjetima može detektirati prisutnost osobe iza prepreke, pa čak i procijeniti ritam disanja.
U časopisu Scientific Reports još je 2018. predstavljen sustav koji je ultr širokopojasnim radarom otkrivao ljudsko disanje iza prepreka. Autori su pritom naglasili da zidovi snažno oslabljuju signal te da preciznost ovisi o omjeru korisnog signala i smetnji, udaljenosti i karakteristikama prostora.
Dakle, tehnologija može „vidjeti“ u smislu da prepoznaje obrasce reflektiranog signala. Ne vidi lice, odjeću, boju očiju niti stvara klasičnu fotografiju prostorije. Umjesto slike dobiva skup podataka iz kojih algoritam može zaključiti da se na određenom mjestu nalazi osoba, da hoda, sjedi, leži ili diše.
Ipak, zabrinutost nije neutemeljena. Osoba za takvu detekciju ne mora nositi mobitel, pametni sat ili bilo kakvu elektroničku oznaku. Dovoljno je da njezino tijelo utječe na radiosignal.
Zbog toga se pojavljuje dramatična formulacija da iz buduće mreže „nema izlaza“. Za razliku od praćenja mobitela, pri kojem korisnik može isključiti uređaj ili ga ostaviti kod kuće, pasivno radijsko senzoriranje potencijalno može otkriti i osobu koja nije korisnik mreže.
Dodatnu pozornost izazvala je demonstracija koju su u srpnju 2026. proveli AT&T i Ericsson kod stadiona AT&T u Arlingtonu u američkoj saveznoj državi Teksas.
Koristeći postojeću 5G infrastrukturu, više baznih lokacija, naprednu obradu signala i algoritme umjetne inteligencije, sustav je u stvarnom vremenu otkrivao, locirao i pratio više dronova koji su letjeli na visinama između približno 90 i 120 metara. Mreža je određivala njihovu lokaciju, brzinu, visinu i smjer kretanja.
To je stvaran i važan rezultat, ali izraz „obrana od dronova“ može navesti na pogrešan zaključak. Sustav nije dronove rušio, ometao niti preuzimao kontrolu nad njima. Pokazao je sposobnost detekcije i praćenja, što može biti dio šireg sigurnosnog sustava oko stadiona, zračnih luka, luka ili druge kritične infrastrukture.
Specijalizirani telekomunikacijski medij Light Reading isti je događaj opisao mnogo hladnije: kao mogućnost da mobilna mreža dopuni postojeće policijske i sigurnosne sustave za otkrivanje dronova. Drugim riječima, riječ je o dodatnom senzoru, a ne o čarobnom štitu koji samostalno brani zračni prostor.
Najozbiljnije pitanje ne odnosi se na brzinu interneta, nego na privatnost.
Budući sustavi mogli bi prikupljati ili izvoditi podatke o položaju ljudi, njihovim navikama kretanja, aktivnostima i, u naprednijim slučajevima, fiziološkim pokazateljima poput ritma disanja. Poseban je problem što senzorirana osoba možda neće biti korisnik mreže niti će znati da je obuhvaćena sustavom.
Europski institut za telekomunikacijske norme ETSI već je identificirao 19 važnih otvorenih pitanja povezanih s ovom tehnologijom, od kojih se 15 odnosi na sigurnost i privatnost. Među njima su neovlašteno korištenje mreže za senzoriranje, prisluškivanje usmjereno prema određenim osobama, zaštita podataka, pristanak i transparentnost te povjerljivost privatnih i osjetljivih prostora. Posebno se razmatra zaštita ljudi koji uopće nisu spojeni na mrežu.
Zato se u medijima sve češće kategorički tvrdi da je ISAC u izravnom sukobu s GDPR-om. Takav zaključak ipak ide korak predaleko.
GDPR ne zabranjuje određenu tehnologiju samo zato što ona može prikupljati podatke. Zabranjena ili nezakonita može biti njezina konkretna uporaba. Ako se radiosenziranjem mogu izdvojiti podaci povezani s određenom osobom, njihova obrada mora imati zakonitu i jasno određenu svrhu, biti transparentna i ograničena na ono što je nužno. Zaštita privatnosti mora biti ugrađena u sustav od samog početka, a ne dodana tek nakon što tehnologija bude postavljena.
Primjena za otkrivanje pada pacijenta u bolnici, potragu za preživjelima ispod ruševina ili zaštitu zračne luke nije isto što i tajno praćenje ljudi u njihovim domovima. Hoće li određena primjena biti dopuštena, ovisit će o svrsi, pravnoj osnovi, proporcionalnosti, obavještavanju građana, načinu čuvanja podataka i mogućnosti zlouporabe.
Kada se usporede bombastični naslovi sa stručnim izvorima, može se zaključiti da temelj priče nije izmišljen. Mobilne mreže doista se razvijaju prema tome da istodobno komuniciraju i senzoriraju okolinu. Već danas postoje prototipovi koji otkrivaju dronove, prepoznaju aktivnosti ljudi ili beskontaktno prate disanje.
Ali formulacije poput „6G gleda kroz zidove“ ili „iz mreže nema izlaza“ izostavljaju važna ograničenja.
Mogućnosti ovise o frekvenciji, snazi i položaju odašiljača, udaljenosti, broju antena, materijalu i debljini zidova, rasporedu prostorija te smetnjama u okolini. Armirani beton, metalne konstrukcije, više prepreka i nepovoljna geometrija mogu signal snažno oslabiti ili onemogućiti pouzdanu detekciju. Više frekvencije, koje bi 6G trebao koristiti za preciznije mjerenje, u pravilu se teže probijaju kroz čvrste prepreke.
Osim toga, 6G još nije komercijalno uvedena mreža niti je dovršen međunarodni standard. ITU je tijekom 2026. usuglasio nacrt tehničkih zahtjeva, dok 3GPP tek priprema prve pune 6G specifikacije. Riječ je o razvoju koji će se protegnuti kroz ostatak desetljeća, a stvarne sposobnosti komercijalnih mreža ovisit će o standardima, zakonima, tehničkim ograničenjima i odlukama operatera.
Zato je najpošteniji zaključak istodobno umirujući i upozoravajući: 6G neće postati rendgenska kamera koja bez ograničenja promatra svaki dom, ali bi mobilnu infrastrukturu mogla pretvoriti u dosad nezabilježeno široku mrežu senzora.
Hoće li ta mreža spašavati ljude, sprječavati nesreće i štititi kritičnu infrastrukturu ili postati sredstvo pretjeranog nadzora, neće odlučiti samo tehnologija. Odlučit će pravila koja postavimo prije nego što ona postane dio svakodnevice.
Tekst je nastao na temelju aktualnih medijskih objava, uz dodatnu provjeru podataka u dokumentima i objavama ITU-a, ETSI-ja, 3GPP-a, Europske unije, Ericssona, AT&T-a, Telefónice te u stručnim i znanstvenim publikacijama Light Reading i Scientific Reports.