Aldous Huxley, engleski književnik, novinar te likovni i glazbeni kritičar je za života napisao čak 50 knjiga, eseja i poema. Čovjek čija djela obiluju pesimističnim tonovima i nihilističkim tendencijama, Huxley je inspiraciju za svoju umjetnost pronalazio u aktualnim događanjima koja su obilježila 20. stoljeće. Knjiga Vrli novi svijet iz 1932. odlično predstavlja većinu Huxleyjeva stvaralaštva, a njegova opsesija distopijskom budućnosti i manjkom empatije novih generacija je proizvela i sljedeći citat: „Činjenica da ljudi ne uče puno od povijesti je najvažnija povijesna lekcija.“ Za posljednji članak „Umaških štorija“ vraćamo se u daleku umašku prošlost koja je, neminovno, oblikovala sadašnjost u kojoj živimo i od koje smo, nadam se, naučili vrijedne lekcija za budućnost. Dame i gospodo, danas govorimo o Umagu u doba Mletaka.
Godine 1269. Umag pada pod mletačku vlast, a sljedećih pet stoljeća će Mlečani dominirati prostorom sjeverne Istre i kontrolirati sve što se događa u gradu i izvan njega. Kao dio mletačkog sustava istočno-jadranskih gradova, Umagom je upravljao mletački podestat – najčešće plemić iz Venecije – koji je štitio interese mletačke vlasti. Iako je lokalno stanovništvo sudjelovalo u gradskom vijeću te su mnogi bili odgovorni i za ostale gradske dužnosti, glavna politička moć je bila u rukama Mlečana koji su gradom upravljali onako kako je središnjoj vlasti najviše odgovaralo.
Obzirom da je broj stanovnika Umaga bio prilično nizak, mletačke vlasti su poticale doseljavanje stanovništva iz Dalmacije i unutrašnjosti Istre. Ljudi su se primarno bavili poljoprivredom, ribolovom i obrtništvom, a kao glavno regionalno opskrbno središte, Umag je igrao i važnu ulogu u razvoju gospodarstva. Glavne gospodarske djelatnosti bile su izvoz ulja i vina, ribarstvo i prerada ribe te opskrba ruralnih krajeva, ali obzirom da je mletačka vlast strogo nadzirala i kontrolirala trgovinu, razvoj lokalne ekonomske autonomije bio je iznimno ograničen.
Život u doba Mlečana bio je prvenstveno skroman, ali i stabilan, obilježen snažnom društvenom solidarnošću i djelovanjem bratovština koje su djelovale kao vjerske, socijalne i humanitarne institucije. U to doba se ističu i brojne umaške obitelji koje su svojim djelovanjem uvelike doprinijele razvoju grada kroz srednji i novi vijek. Među najvažnijim patricijskim i gradskim obiteljima ističu se obitelj de Petronio, povezana s gradskom upravom i posjedima; obitelj Bon, važna za razvoj trgovine i lokalne uprave; obitelj Pellegrini, vezana uz razne sfere gradskog života; obitelj Zanchi, povezana s crkvenim službama i bratovštinama te obitelj Bianchini, prisutna u brojnim crkvenim i notarskim spisima iz tog doba.
Kultura u gradu je također bila uvelike uvjetovana mletačkom vlasti, a o tome svjedoči i činjenica da je i jezik bio prvenstveno u službi Mlečana: u početku je jezik administracije bio latinski, a s vremenom je to postao talijanski, dok je govorni jezik bio mješavina lokalnih romanskih i slavenskih jezika. Sve u svemu, iako su Mlečani Umagom vladali željeznom šakom, doba mletačke vlasti u gradu je prvenstveno obilježeno stabilnošću, sigurnošću koju je vlast pružala i kontinuiranim razvojem sve do konca 18. stoljeća.
U posljednjih 6 mjeseci smo pisali o raznim povijesnim fazama grada, različitim obrtima i organizacijama te smo upoznali brojne Umažane koji svojim djelovanjem čine ovaj grad boljim mjestom. Bila mi je čast biti dijelom ove kolumne i činjenica da sam puno naučila od svih ljudi s kojima sam imala priliku raditi je samo mali dio ovoga iskustva koje će mi zauvijek ostati u sjećanju. Hvala svima koji su čitali kolumnu, a do nekog sljedećeg pisanja, sretna Nova godina i sve najbolje u 2026.!
La storia cittadina – Umago durante il dominio veneziano
Aldous Huxley, scrittore, giornalista e critico d'arte e musica inglese, scrisse ben 50 libri, saggi e poesie durante la sua vita. Uomo le cui opere abbondano di toni pessimisti e tendenze nichiliste, Huxley trovò ispirazione per la sua arte negli eventi di attualità che segnarono il XX secolo. Il libro "Il mondo nuovo" del 1932 è un'eccellente rappresentazione di gran parte dell'opera di Huxley, e la sua ossessione per un futuro distopico e la mancanza di empatia delle nuove generazioni hanno prodotto anche la seguente citazione: "Il fatto che le persone non imparino molto dalla storia è la lezione storica più importante". Per l'ultimo articolo delle "Storia umaghesi" torniamo al lontano passato di Umago, che ha inevitabilmente plasmato il presente in cui viviamo e dal quale, spero, abbiamo imparato preziose lezioni per il futuro. Signore e signori, oggi parliamo di Umago al tempo dei veneziani.
Nel 1269, Umago cadde sotto il dominio veneziano e per i successivi cinque secoli i Veneziani dominarono l'area dell'Istria settentrionale e controllarono tutto ciò che accadeva dentro e fuori la città. Come parte del sistema veneziano delle città dell'Adriatico orientale, Umago era governata da un podestà veneziano – solitamente un nobile veneziano – che tutelava gli interessi del governo veneziano. Sebbene la popolazione locale partecipasse al consiglio cittadino e molti fossero anche responsabili di altre funzioni cittadine, il potere politico principale era nelle mani dei Veneziani, che governavano la città nel modo più consono al governo centrale.
Poiché la popolazione di Umago era piuttosto bassa, le autorità veneziane incoraggiarono l'immigrazione di persone dalla Dalmazia e dall'entroterra istriano. La popolazione si dedicava principalmente all'agricoltura, alla pesca e all'artigianato e, in quanto principale centro di approvvigionamento regionale, Umago svolse anche un ruolo importante nello sviluppo economico. Le principali attività economiche erano l'esportazione di olio e vino, la pesca e la lavorazione del pesce e l'approvvigionamento delle aree rurali, ma poiché le autorità veneziane supervisionavano e controllavano rigorosamente il commercio, lo sviluppo dell'autonomia economica locale fu estremamente limitato.
La vita durante l'epoca veneziana fu in gran parte modesta, ma anche stabile, caratterizzata da una forte solidarietà sociale e dall'attività delle confraternite che fungevano da istituzioni religiose, sociali e umanitarie. Numerose famiglie umaghesi si distinsero in quel periodo, la cui attività contribuì notevolmente allo sviluppo della città durante il Medioevo e l'età moderna. Tra le più importanti famiglie patrizie e cittadine si annoverano la famiglia de Petronio, legata all'amministrazione cittadina e ai possedimenti terrieri; la famiglia Bon, importante per lo sviluppo del commercio e del governo locale; la famiglia Pellegrini, legata a vari ambiti della vita cittadina; la famiglia Zanchi, legata alle funzioni religiose e alle confraternite, e la famiglia Bianchini, presente in numerosi documenti ecclesiastici e notarili dell'epoca.
Anche la cultura della città fu in gran parte condizionata dal dominio veneziano, come dimostra il fatto che la lingua era principalmente al servizio dei veneziani: inizialmente la lingua dell'amministrazione era il latino, poi col tempo divenne l'italiano, mentre la lingua parlata era un misto di lingue romanze e slave locali. Nel complesso, sebbene i veneziani governassero Umago con il pugno di ferro, l'epoca del dominio veneziano sulla città fu segnata principalmente dalla stabilità, dalla sicurezza garantita dal governo e da un continuo sviluppo fino alla fine del XVIII secolo.
Negli ultimi sei mesi abbiamo scritto di varie fasi storiche della città, di diversi mestieri e organizzazioni, e abbiamo incontrato numerosi abitanti di Umago che rendono questa città un posto migliore con il loro lavoro. È stato un onore partecipare a questa rubrica e dire che ho imparato molto da tutte le persone con cui ho avuto l'opportunità di lavorare è solo una piccola parte di questa esperienza che rimarrà per sempre nella mia memoria. Grazie a tutti coloro che hanno letto la rubrica e, alla prossima, buon anno e un felice 2026!