Osim bogate zabavne i umjetničke ponude koju Umag već godinama nudi, u nekoliko navrata smo se već dotakli sakralnih zdanja koja privlače i okupljaju vjernike i sve ostale. Osim umaške Župe koja krasi Trg slobode i koja se prvi puta spominje još u vrijeme kralja Tomislava, pisali smo i o crkvici sv. Roka u centru grada koja je podignuta nakon drugog vala kuge koji je opustošio Umag. O važnoj ulozi koju crkve u društvu imaju govorio je i poznati C. S. Lewis, sjevernoirski književnik koji je rekao sljedeće: „Crkva nije 'Gdje' nego 'Tko'. Crkvu ne čini mjesto, već ljudi koji su dio nje.“ Današnja kolumna je posvećena još jednom prekrasnom zdanju koji krasi povijest, sadašnjost i budućnost Savudrije, stoga mi se pridružite kako bismo zajedno otkrili nešto više o crkvi sv. Ivana.
Sagrađena nedaleko od savudrijske luke na maloj uzvisini, crkva je strateški izgrađena na tom mjestu kako bi obradovala one koje dolaze s mora te ohrabrila one koji su tek morali krenuti. Originalna crkva iz 11. stoljeća je do temelja obnovljena 1826., a obzirom na postojeće pisane i slikovne izvore iz toga vremena, dobro je poznato da je stara crkva imala tri broda te da je, samim time, bila mnogo veća od sadašnje. Smatra se da je srednjovjekovna crkva bila među najvećima u gradu te da je igrala važnu ulogu za lokalno stanovništvo.
Famozni Tintoretto je u svojoj slici „Bitka kod Savudrije“ iz 1605. naslikao i tadašnju crkvu sv. Ivana, a sve do kraja 18. stoljeća je na pročelju stajao i kamen s natpisom koji je spominjao oprost pape Aleksandra III. povodom Bitke kod Savudrije 1177. godine. Bulom pape Pije II. je 1459. ponovljen oprost grijeha, a za 700. obljetnicu savudrijske bitke, 1877. je ispod prozora desno od ulaza postavljena i spomen ploča za pale borce.
Iako je točan datum osnutka današnje crkve nepoznat, poznato je da su se za sakralne potrebe lokalnog stanovništva prije postojanja župe brinuli franjevci trećoreci iz Dalmacije, a od 1469. tu ulogu preuzimaju augustinci. U ranoj fazi postojanja današnje crkve je postojalo i groblje u sklopu župe. Godine 1869. se gradi i crkveni zvonik visok čak 20 metara. Iako je nekada imao tri zvona, dva je 1943. oduzela država, a jedino preostalo zvono iz 1935. je ponovno izliveno 1983. godine.
Četrdesetih godina 20. stoljeća se počinje više ulagati u crkvu. Naime, 1943. je otvorena rozeta na pročelju, a do kraja desetljeća je izgrađen slavoluk prezbiterija te propovjedaonica. Te iste 1943. je crkvu freskama oslikao Francesco Miloš iz Tribana. Miloš je župu oslikao prizorima iz Isusova života, na slavoluku su prikazani sv. Franjo Asiški i sv. Josip, a na ogradi orgulja je prikazana sv. Cecilija.
Godine 1984. je crkva ponovno obnovljena, a među najljepšim dijelovima crkve su njena tri sačuvana oltara. Protagonistica glavnog oltara je Djevica Marija sa sv. Ivanom i sv. Petrom. Na bočnim oltarima se pak nalaze kipovi Bezgrešne Djevice i Srca Isusova iz 1935. Još jedna posebnost savudrijske crkve sv. Ivana je i činjenica da se u njoj nalaze čak pet platna venecijanske škole na kojima su prikazani sv. Lucija, sv. Agata, Pieta, mučeništvo sv. Ivana te Isus na križu okružen svecima.
Ova prekrasna župna crkva je, uz svjetionik te savudrijske grue, jedna od najznačajnijih i najdugovječnijih znamenitosti Savudrije. Kao mjesto okupljanja generacija Savudrijevaca, crkva sv. Ivana je utkana u savudrijsku prošlost, a zahvaljujući brojnim renovacijama i brizi prema ovom povijesnom zdanju, nedvojbeno je da će još stoljećima svjedočiti svemu onome što nam tek slijedi. Ako još niste, zaputite se u Savudriju kako biste i sami svjedočili ljepoti ove znamenitosti, a ne zaboravite obznaniti i sve one koji su stajali na istom mjestu u savudrijskoj dalekoj prošlosti.
La chiesa di San Giovanni di Salvore
Oltre alla ricca offerta di intrattenimento e arte che Umago offre da anni, abbiamo già parlato in diverse occasioni degli edifici sacri che attraggono e radunano fedeli e non solo. Oltre alla chiesa parrocchiale di Umago che adorna Piazza libertà ed era menzionata per la prima volta ai tempi di Re Tomislav, abbiamo scritto anche della piccola chiesa di San Rocco nel centro città, costruita dopo la seconda ondata di peste che devastò Umago. Anche il famoso scrittore nordirlandese C. S. Lewis ha parlato dell'importante ruolo che le chiese svolgono nella società, affermando: "La chiesa non è un 'Dove', ma un 'Chi'. La chiesa non è fatta da un luogo, ma dalle persone che ne fanno parte". La rubrica di oggi è dedicata a un altro splendido edificio che adorna la storia, il presente e il futuro di Salvore, quindi unitevi a me per scoprire insieme qualcosa di più sulla chiesa di San Giovanni.
Costruita non lontano dal porto di Salvore, su una piccola collina, la chiesa era strategicamente posizionata lì per accogliere chi arrivava dal mare e incoraggiare chi doveva ancora salpare. La chiesa originaria dell'XI secolo fu completamente ristrutturata nel 1826 e, date le fonti scritte e pittoriche esistenti dell'epoca, è noto che la vecchia chiesa aveva tre navate ed era, quindi, molto più grande di quella attuale. Si ritiene che la chiesa medievale fosse tra le più grandi della città e svolgesse un ruolo importante per la popolazione locale.
Il celebre Tintoretto dipinse la chiesa di San Giovanni, allora esistente, nel suo dipinto "La battaglia di Salvore" del 1605 e, fino alla fine del XVIII secolo, sulla facciata si trovava una pietra con un'iscrizione che menzionava il perdono di papa Alessandro III in occasione della battaglia di Salvore del 1177. Nel 1459, il perdono dei peccati fu ripetuto con una bolla di papa Pio II e, per il 700° anniversario della battaglia di Salvore, nel 1877, una targa commemorativa per i soldati caduti fu posta sotto la finestra a destra dell'ingresso.
Sebbene la data esatta della fondazione dell'attuale chiesa sia sconosciuta, è noto che le necessità religiose della popolazione locale erano curate dai Terziari Francescani della Dalmazia prima dell'esistenza della parrocchia, e dal 1469 gli Agostiniani hanno assunto questo ruolo. Nelle prime fasi di esistenza dell'attuale chiesa, all'interno della parrocchia c'era anche un cimitero. Nel 1869 fu costruito il campanile della chiesa, alto fino a 20 metri.Sebbene un tempo avesse tre campane, due furono sottratte dallo Stato nel 1943 e l'unica campana rimasta, risalente al 1935, fu rifatta nel 1983.
Negli anni '40 iniziarono ulteriori investimenti nella chiesa. In particolare, nel 1943 fu inaugurato il rosone sulla facciata e, entro la fine del decennio, furono costruiti l'arco trionfale del presbiterio e il pulpito. Nello stesso anno, nel 1943, la chiesa fu affrescata da Francesco Miloš di Tribano. Miloš dipinse la parrocchia con scene della vita di Gesù, l'arco trionfale raffigura San Francesco d'Assisi e San Giuseppe e la balaustra dell'organo raffigura Santa Cecilia.
Nel 1984 la chiesa fu nuovamente ristrutturata e tra le sue parti più belle si trovano i tre altari conservati. La protagonista dell'altare maggiore è la Vergine Maria con San Giovanni e San Pietro. Sugli altari laterali si trovano le statue della Vergine Immacolata e del Cuore di Gesù del 1935. Un'altra particolarità della chiesa di San Giovanni a Salvore è il fatto che contiene ben cinque tele di scuola veneziana, raffiguranti Santa Lucia, Sant'Agata, la Pietà, il martirio di San Giovanni e Gesù in croce circondato da santi.
Questa splendida chiesa parrocchiale è, insieme al faro e al gruppo di Salvore, uno dei monumenti più significativi e antichi di Salvore. Luogo di ritrovo per generazioni di abitanti di Salvore, la chiesa di San Giovanni è profondamente radicata nel passato di Salvore e, grazie ai numerosi restauri e alla cura di questo edificio storico, è certo che sarà testimone di tutto ciò che lo attende nei secoli a venire. Se non l'avete ancora fatto, recatevi a Salvore per ammirare di persona la bellezza di questo monumento e non dimenticate di ricordare tutti coloro che, ad un punto, hanno entrato nella chiesa salvorina.