Istra

Umaške štorije: Juraj Radovčić

Objavljeno: 29.09.2025.

Piše / scrive: Karin Smilović

Maya Angelou, poznata afroamerička spisateljica, pjevačica i glumica je kroz život iskusila svakojake nedaće i strahote s kojima se i ostatak afroameričkog stanovništva nosio. Kao žena koja je svojim djelovanjem promijenila tijek američke povijesti i upisala svoje ime u povijesne knjige, Angelou je jednom prilikom izjavila: „Ako ćeš živjeti, ostavi za sobom nasljeđe. Utječi na svijet tako da se tvoj utjecaj nikada ne može izbrisati.“ Čovjek kojem je današnja kolumna posvećena je bio jedan od najutjecajnijih ljudi na području Umaga, a njegovo nasljeđe i utjecaj se nastavlja osjećati i nakon njegove smrti. Pridružite mi se danas kako bismo zajedno otkrili više o Juraju Radovčiću, najnagrađivanijem pojedincu u povijesti sporta Istarske županije i čovjeku koji je 2022. dobio Nagradu za životno djelo Grada Umaga.

Rođen krajem svibnja 1931. u Belgiji, Juraj se u Hrvatsku – tada Jugoslaviju – vratio za vrijeme srednjoškolskih dana. U Zagrebu je pohađao Prvu realnu gimnaziju, a nakon srednje škole upisuje i završava i Višu pedagošku školu nakon čega postaje nastavnik tjelesnog odgoja. Jurajeva ljubav prema sportu počinje još u srednjoj školi kada se počeo baviti odbojkom, gimnastikom, nogometom i rukometom. Osim navedenim sportovima, Juraj se bavio i košarkom, a 1947., kao dio košarkaške sekcije Fiskulturnog društva Zagreb, postaje i juniorski viceprvak Jugoslavije i prvak Hrvatske.

Između 1948. i 1953., Radovčić djeluje u Zagrebu, Čakovcu i Karlovcu. Kao trener muške rukometne ekipe RK Mladost, Juraj u Čakovcu osniva i žensku ekipu te pionirsku i juniorsku mušku ekipu. Godinu kasnije, u Karlovcu 1950. osniva RK Mladost te djeluje i kao igrač i trener rukometne sekcije Sportskog društva Turbina. Godine 1953. stiže u Istru gdje će svojim djelovanjem u potpunosti promijeniti razvoj sportske infrastrukture i sportskih grana u regiji.

Radovčić prvo dolazi u Buje gdje osniva sekcije za odbojku, stolni tenis, košarku, rukomet i gimnastiku, a svoju ljubav prema sportu dijeli i s učenicima radeći kao nastavnik u gimnaziji Vladimir Gortan. Krajem 1950.-ih, Radovčić se sve više fokusira na rukomet te prvo stječe znanje rukometnog suca pa instruktora rukometa te konačno postaje i rukometnim trenerom 1958. Rukometom se bavi i u slobodno vrijeme u funkciji igrača i trenera DTO Partizan iz Buja.

U Umagu od 1962. radi kao nastavnik tjelesnog odgoja u OŠ Marije i Line. U osnovnoj školi osniva i Školsko sportsko društvo Mladost te kao trener vodi i muške i ženske rukometaše RK Umag i RK Intercommerce. Rukometašice OŠ Marije i Line su, pod Radovčićevim vodstvom, 1973. pobijedile na Sportskim igrama učenica i učenika osnovnih i srednjih škola Hrvatske, a ženska ekipa RK Umag je s Radovčićem 1976. postala i prvakom Hrvatske. Dvije godine kasnije rukometašice RK Intercommerce postaju pioniskim prvakinjama pod Jurajevim vodstvom, a zahvaljujući svojoj stručnosti i rezultatima, Radovčić se smatra najuspješnijim trenerom ŽRK Umag u njegovoj povijesti.

Radovčić je u karijeri odgojio i brojne državne reprezentativke, a najznačajnije ime na toj listi je i Renée Lepoglavec. Čak je i Lino Červar bio Radovčićev učenik, a Červarova postignuća zaslužuju zaseban članak. Juraj je, kao sportski djelatnik, bio dijelom brojnih organizacija, a ovdje ću nasvesti samo neke od njegovih odgovornosti: bio je tajnik Rukometnog saveza Buja, tajnik Odbojkaškog centra i Stolnoteniskog centra Buja, tajnik Odbora za izgradnju sportske dvorane Stella Maris 1979. u Umagu koja danas nosi upravo njegovo ime, član Predsjedništva Rukometnog saveza Umaga, član Izvršnog odbora RK Umaga, tajnik ŽRK Umag i član Izvršnog odbora Rukometnog saveza Istarske županije.

Godine 1991. Radovčić odlazi u mirovinu nakon završenog drugog mandata ravnatelja OŠ Marije i Line, a četiri godine kasnije pokreće igranje mini rukometa i organizira tri manifestacije koje se nastavljaju do danas: Otvoreno prvenstvo Istre u mini rukometu, Rukomet i more – Umag Cup i Otvoreno prvenstvo Hrvatske u mini rukometu. Iako se već 2007. Juraj povlači s pozicije trenera i nastavlja širiti svoj utjecaj kao suradnik Hrvatskog rukometnog portala, njegovo nasljeđe i nepobitni utjecaj u gradu ga je učinio legendom sporta u Umagu, ali i šire.

Radovčićeva smrt u ožujku 2024. je ostavila veliku prazninu u srcima mnogih koji su ga poznavali, radili s njime i učili od njega. Ljudi poput Juraja se ne rađaju često, a njegova apsolutna posvećenost struci i ekspertiza su kvalitete koje posjeduju samo oni koji svoj posao vole cijelim srcem. Trag koji je Juraj ostavio na sport u Umagu nikada neće biti izbrisan, a njegovo sjećanje živi kroz sve one koje je za života dotaknuo. Poznati škotski pjesnik Thomas Campbell jednom reče: „Živjeti u srcima koja ostavljamo za sobom znači nastaviti živjeti.“

 

Juraj Radovčić

Maya Angelou, famosa scrittrice, cantante e attrice afroamericana, ha vissuto ogni sorta di difficoltà e orrori che anche il resto della popolazione afroamericana ha dovuto affrontare. Come donna che ha cambiato il corso della storia americana e ha scritto il suo nome nei libri di storia, Angelou una volta disse: "Se vuoi vivere, lascia un'eredità dietro di te. Lascia un segno nel mondo in un modo che non potrà mai essere cancellato". L'uomo a cui è dedicata la rubrica di oggi è stato una delle persone più influenti nella zona di Umago, e la sua eredità e la sua influenza continuano a farsi sentire anche dopo la sua morte. Unitevi a me oggi per scoprire di più su Juraj Radovčić, l'individuo più premiato nella storia dello sport nella Contea Istriana e l'uomo che ha ricevuto il Premio alla Carriera della Città di Umago nel 2022.

Nato a fine maggio del 1931 in Belgio, Juraj tornò in Croazia – allora Jugoslavia – durante gli anni del liceo. Frequentò il Primo Ginnasio Reale di Zagabria e, dopo il liceo, si iscrisse e si diplomò alla Scuola Pedagogica Superiore, diventando poi insegnante di educazione fisica. L'amore di Juraj per lo sport iniziò al liceo, quando iniziò a praticare pallavolo, ginnastica, calcio e pallamano. Oltre agli sport sopra menzionati, Juraj giocava anche a basket e nel 1947, come membro della sezione di basket della Società di Educazione Fisica di Zagabria, divenne vicecampione juniores di Jugoslavia e campione di Croazia.

Tra il 1948 e il 1953, Radovčić lavorò a Zagabria, Čakovec e Karlovac. Come allenatore della squadra maschile di pallamano RK Mladost, Juraj fondò una squadra femminile e una squadra maschile giovanile e pionieristica a Čakovec. Un anno dopo, nel 1950, fondò l'RK Mladost a Karlovac e lavorò anche come giocatore e allenatore della sezione di pallamano dell'Associazione sportiva Turbina. Nel 1953 arrivò in Istria, dove il suo lavoro avrebbe cambiato radicalmente lo sviluppo delle infrastrutture sportive e delle discipline sportive nella regione.

Radovčić arrivò per la prima volta a Buie, dove fondò le sezioni di pallavolo, ping-pong, basket, pallamano e ginnastica, e condivise la sua passione per lo sport con gli studenti lavorando come insegnante al ginnasio Vladimir Nazor. Alla fine degli anni '50, Radovčić si concentrò sempre più sulla pallamano, acquisendo prima conoscenze come arbitro di pallamano, poi come istruttore di pallamano e infine diventando allenatore di pallamano nel 1958. Giocava a pallamano anche nel tempo libero come giocatore e allenatore per il DTO Partizan di Buie.

A Umago, dal 1962, lavora come insegnante di educazione fisica presso la Scuola elementare Marija i Lina. Nella scuola elementare, ha anche fondato l'Associazione sportiva scolastica Mladost e, come allenatore, ha guidato le giocatrici e gli atleti di pallamano dell'RK Umag e dell'RK Intercommerce. Sotto la guida di Radovčić, le giocatrici di pallamano della Scuola elementare Marija i Lina hanno vinto i Giochi sportivi per gli studenti delle scuole primarie e secondarie della Croazia nel 1973, e la squadra femminile dell'RK Umag è diventata campione croata con Radovčić nel 1976. Due anni dopo, le giocatrici di pallamano dell'RK Intercommerce sono diventate le campionesse pioniere sotto la guida di Juraj e, grazie alla sua competenza e ai suoi risultati, Radovčić è considerato l'allenatore di maggior successo dello Club di pallamano femminile di Umago nella sua storia.

Radovčić ha allenato anche numerosi giocatori della nazionale nel corso della sua carriera, e il nome più significativo di questa lista è Renée Lepoglavec. Anche Lino Červar è stato uno studente di Radovčić, e i successi di Červar meritano un articolo a parte. Juraj, come operatore sportivo, ha fatto parte di numerose organizzazioni, e qui elencherò solo alcune delle sue responsabilità: è stato segretario dell'Associazione Pallamano di Buie, segretario del Centro Pallavolo e del Centro Tennistavolo di Buie, segretario del Comitato per la costruzione del palazzetto dello sport Stella Maris nel 1979 a Umago, che oggi porta il suo nome, membro della Presidenza dell'Associazione Pallamano di Umago, membro del Consiglio Direttivo dell'Associazione Pallamano di Umago, segretario dell'Associazione Pallamano Femminile di Umago e membro del Consiglio Direttivo dell'Associazione Pallamano della Contea Istriana.

Nel 1991, Radovčić si ritirò dopo aver completato il suo secondo mandato come direttore della Scuola elementare Marija i Lina, e quattro anni dopo iniziò a giocare a minihandball e organizzò tre eventi che continuano ancora oggi: il Campionato Open Istriano di Minihandball, la Coppa di Pallamano e Mare - Umago e il Campionato Open Croato di Minihandball. Sebbene Juraj si sia ritirato dall'incarico di allenatore nel 2007 e continui ad ampliare la sua influenza come collaboratore del Portale Croato di Pallamano, la sua eredità e l'innegabile influenza in città lo hanno reso una leggenda dello sport a Umago e oltre.

La morte di Radovčić, avvenuta nel marzo 2024, ha lasciato un vuoto immenso nei cuori di molti che lo conoscevano, lavoravano con lui e imparavano da lui. Persone come Juraj non nascono spesso, e la sua assoluta dedizione alla professione e la sua competenza sono qualità che solo chi ama il proprio lavoro con tutto il cuore possiede. Il segno che Juraj ha lasciato nello sport a Umago non verrà mai cancellato e il suo ricordo vive attraverso tutti coloro che ha toccato durante la sua vita. Il famoso poeta scozzese Thomas Campbell una volta disse: "Vivere nei cuori che lasciamo dietro di noi è continuare a vivere".

Fotografije vezane uz objavu