Umaške štorije

Umaške štorije: Siparis

Objavljeno: 19.12.2025.

Crtice iz umaške povijesti – Siparis

Nathaniel Hawthorne, autor kultnog romana Grimizno slovo iz 1850. je u potpunosti promijenio tijek i razvoj američke književnosti druge polovice 19. stoljeća. Njegovi suvremenici poput Edgara Allana Poea i Hermana Melvillea su, zajedno s Hawthorneom, oblikovali suvremenu književnost i otvorili važna pitanja kroz svoje tekstove. Hawthorne se učestalo bavio tematikom nasljeđa, etičkih pitanja predaka te religijskim fanatizmom, a na pitanje koliko je djelovanje njegovih predaka – kako ono dobro, tako i ono loše – utjecalo na njega, famozno odgovara: „Vrijeme leti nad svima nama, ali ostavlja svoju sjenu za sobom.“

Tisuće godina umaške povijesti su za sobom ostavile brojne podsjetnike na ono što je nekada bilo, ali jedan od najimpresivnijih i najstarijih povijesnih ostataka u Umagu je Siparis koji za vrijeme oseke izvire iz mora i otkriva ostatke grada koji je postojao još u mlađe željezno doba. Pridružite mi se danas kako bismo zajedno otkrili tajne Siparisa i ovjekovječili jedan mali dio Umaga koji ga je neupitno oblikovao.

Iako arheološki ostaci nalažu da je Siparis nastao između 450. g. pr. Kr. i 250. g. pr. Kr., Siparis je tek s dolaskom Rimljana na područje Umaga pretvoren u dobro organiziran rimski grad. Zanimljiva je činjenica da je u Umagu i prije dolaska Rimljana postojalo naselje Sepomaia čije je ime keltskog podrijetla. Između rta Katoro i rta Sipar je naselje Sepomaia okupljalo mnoštvo bogatih zemljoposjednika koji su uživali u svojim raskošnim vilama i velikim imanjima. S vremenom su Rimljani i Sepomaiu preimenovali u Siparis.

Koliko god ruševine Siparisa ostavljaju dojam pitoresknog antičkog gradića, život u njemu je donosio brojne nedaće i opasnosti. Od svoga osnutka, Siparis je u više navrata napušten zbog gusarskih napada, neprestanih provala barbarskih naroda, potresa, drugih elementarnih nepogoda i slično. Stanovnici Siparisa bi, u međuvremenu, utočiše pronalašli drugdje uz obalu, a kada bi opasnost u potpunosti prošla, vratili bi se u svoj grad i započinjali s obnovom svega uništenog.

Nažalost, nakon napada neretljanskih gusara predvođenih knezom Domagojem 876. godine, Siparis počinje propadati i ne uspijeva se više oporaviti. Iako su brojni drugi gradovi nakon napada osvajačkih naroda uspješno obnovili svoje zidine i nastavili sa životom kao i prije,stanovnici Siparisa su se preselili na otok koji će se s vremenom razviti u današnji Umag. Nešto više od 150 godina nakon što su Siparis napali Neretljani, gusari se vraćaju i nastanjuju ostatke grada koji im služi kao stanica za odmor prije nego bi nastavili sa svojim osvajačkim pohodima. U to doba je izgrađen i Kaštel Sipar koji je služio i kao svjetionik, a ostaje u dobrom stanju sve do 1943. kada Nijemci artiljerijom uništavaju veći dio zdanja.

Siparis je, naime, i mjesto radnje poznate legende o Rozamundi. Legenda nalaže da su u vrijeme srednjeg vijeka najbogatiji Istrijani živjeli upravo u Siparisu, a među njima se našao i Rozamundin otac. Kako bi zaštitio svoja materijalna dobra i kći, otac je svake noći stražario i nadao se da lijepu Rozamundu nitko ne zamijeti. Ipak, jedan siromašni pastir upoznaše Rozamundu, a kada je uvidjela njegovu mudrost i radišnost, Rozamunda ga poželi za muža.

Nezadovoljan podrijetlom mladića, otac zabrani taj brak, a Rozamunda se razboli. Uz svu dobru volju liječnika, djevojka se ne oporavlja. Kako bi ju spasio, otac zamoli pastira da posjeti njihovo imanje i obećaje mu da će prihvatiti brak ako pronađe dva istobojna kamenčića u mozaiku. Pastir je uz pomoć nevidljive vile ljubavi pronašao čak četiri, a njegova i Rozamundina ljubav živi i dalje kroz ovu legendu.

Za sunčanog dana i oseke, ostaci Siparisa su dostupni svima koji su fascinirani ovim drevnim gradićem čiji temelji i dalje postoje. Ako još niste, posjetite Siparis i uživajte u prekrasnom pogledu i tisućljećima povijesti koja izvire iz mora, naizgled skrivena, ali dostupna svima koji žele i znaju poštovati neko prošlo vrijeme koje je, neminovno, oblikovalo ovo sadašnje.

Gli eventi della storia umaghese – Siparis

Nathaniel Hawthorne, autore dell'iconico romanzo del 1850 "La lettera scarlatta", cambiò radicalmente il corso e lo sviluppo della letteratura americana nella seconda metà del XIX secolo. I suoi contemporanei come Edgar Allan Poe e Herman Melville, insieme a Hawthorne, plasmarono la letteratura moderna e sollevarono importanti interrogativi attraverso i loro testi. Hawthorne affrontò spesso i temi dell'eredità, delle questioni etiche ancestrali e del fanatismo religioso, e quando gli fu chiesto quanto le azioni dei suoi antenati – nel bene e nel male – lo avessero influenzato, rispose con la celebre frase: "Il tempo vola su tutti noi, ma lascia la sua ombra dietro di sé".

Migliaia di anni di storia di Umago hanno lasciato numerose tracce di ciò che era un tempo, ma uno dei resti storici più impressionanti e antichi di Umago è Siparis, che emerge dal mare con la bassa marea e rivela i resti di una città che esisteva già nella prima età del ferro. Unitevi a me oggi per scoprire i segreti di Siparis e immortalare una piccola parte di Umago che l'ha indubbiamente plasmata.

Sebbene i resti archeologici indichino che Siparis fu fondata tra il 450 a.C. e il 250 a.C., Siparis si trasformò in una città romana ben organizzata solo con l'arrivo dei Romani nell'area di Umago. Un fatto interessante è che anche prima dell'arrivo dei Romani, a Umago esisteva un insediamento chiamato Sepomaia, il cui nome è di origine celtica. Tra Capo Catoro e Capo Sipar, l'insediamento di Sepomaia riuniva una moltitudine di ricchi proprietari terrieri che godevano delle loro lussuose ville e delle loro grandi proprietà terriere. Col tempo, i Romani ribattezzarono Sepomaia in Siparis.

Per quanto le rovine di Siparis diano l'impressione di una pittoresca città antica, la vita al suo interno ha portato con sé numerose difficoltà e pericoli. Fin dalla sua fondazione, Siparis è stata abbandonata in diverse occasioni a causa di attacchi di pirati, continue incursioni di popolazioni barbariche, terremoti, altri disastri naturali e simili. Nel frattempo, gli abitanti di Siparis trovavano rifugio altrove lungo la costa e, una volta passato il pericolo, tornavano nella loro città e iniziavano a ricostruire tutto ciò che era stato distrutto.

Sfortunatamente, dopo l'attacco dei pirati della Neretva guidati dal principe Domagoj nell'876, Siparis iniziò a decadere e non riuscì a riprendersi. Sebbene numerose altre città ricostruissero con successo le proprie mura dopo gli attacchi delle nazioni invasori e continuassero a vivere come prima, gli abitanti di Siparis si trasferirono sull'isola che sarebbe poi diventata l'odierna Umago. Poco più di 150 anni dopo l'attacco di Siparis da parte dei pirati della Neretva, i pirati tornarono e abitarono i resti della città, che fungevano da punto di sosta prima di proseguire le loro conquiste. In quel periodo fu costruito anche il Castello di Siparis, che fungeva anche da faro, e rimase in buone condizioni fino al 1943, quando i tedeschi distrussero gran parte dell'edificio con l'artiglieria.

Siparis è anche l'ambientazione della famosa leggenda di Rosamunda. La leggenda narra che durante il Medioevo, a Siparis vivessero gli Istriani più ricchi, e tra loro c'era anche il padre di Rosamunda. Per proteggere i suoi beni materiali e la figlia, il padre vegliava ogni notte, sperando che nessuno notasse la bella Rosamunda. Tuttavia, un povero pastore incontrò Rosamunda e, quando lei vide la sua saggezza e il suo duro lavoro, Rosamunda lo volle come suo sposo.

Insoddisfatto delle origini del giovane, il padre proibisce il matrimonio e Rosamunda si ammala. Nonostante la buona volontà dei medici, la ragazza non guarisce. Per salvarla, il padre chiede al pastore di visitare la loro tenuta e gli promette che accetterà il matrimonio se trova due pietre dello stesso colore in un mosaico. Con l'aiuto di una fata invisibile dell'amore, il pastore ne trova quattro, e il suo amore per Rosamunda continua a vivere attraverso questa leggenda.

In una giornata di sole e con la bassa marea, i resti di Siparis sono accessibili a chiunque sia affascinato da questa antica città le cui fondamenta sono ancora visibili. Se non l'avete ancora fatto, visitate Siparis e godetevi lo splendido panorama e millenni di storia che sgorgano dal mare, apparentemente nascosti, ma accessibili a chiunque voglia e sappia rispettare un passato che ha, inevitabilmente, plasmato il presente.

Fotografije vezane uz objavu